Čobanica Mara napunila 15 godina i počelo je nešto strašno svrbeti između nogu. Šta će, kud će, ispovedi se popu. Pop ne zna šta će sa njom, pa joj kaže:
• Znaš Maro, to je tebi tamo dole uletela muva. Meškolji se pa te to svrbi. To ti treba neko što pre isterati iznutra.
• A što vi to ne bi uradili, pope?
• A ja ne smem, ja sam svešteno lice. Nađi nekog svog u selu.
Krene ona kući i naiđe na Živadina kako kopa. Objasni mu svoju nevolju, ali on joj odbije pomoći, izgovarajući se na starost. Dalje je srela Milisava, međutim i on joj odbije pomoći jer mu je žena u blizini. Kad je došla kući, pošalje je mati u planinu da čuva ovce. Kad tamo na planini - Danilo čobanin, 20 godina, neoženjen, k'o od brda odvaljen:
• Zdravo Maro.
• Zdravo Danilo.
• Šta te muči, Maro?
• Eto, uletela mi tamo dole neka muva pa se meškolji, mene svrbi, ne znam šta ću od muke.
• Dobro Maro da si se meni obratila. Ja sam ti za te stvari stručnjak. Nego, skini se.
Skine se Mara do pola, gleda Danilo sise i sve se oblizuje.
• Skini se skroz!
Skine se sirotica skroz.
• Lezi - veli joj on.
Ona šta će, legne.
• Raširi noge.
Raširi ona noge.
• Više ih raširi.
Ona se skroz raskreči. Na to on skine gaće i posere se pola metra niže.
• E, ako je ovo ne izmami, neće ništa.
Otišla porno glumica kod svećenika da se ispovijedi, i sad, počeo svecenik
da čita molitvu, sve kako treba, kad se napali porno glumica, šta će, skine
ona grudnjak, sise ko lubenice, gleda svećenik, znoji se, kaže:
- “Ne mogu, ja sam svećenik” Nastavi on sa molitvom, drž, ne daj, napali se
opet porno glumica, skine ona tajice, brazilka dolje, sve mirišljavo, gleda svećenik:
- “Ne mogu, ja sam ipak svećenik.” Popizdi porno glumica, sjede na oltar,
zavodljivo zagrize usnu donju, raširi noge, počne se dirati, a svećenik će:
- “Jooj, Bože, što da radim?”
Kad čuješ odjednom sa križa:
- “Otkuj me, otkuj me!”
Bog je došao do Arapa i rekao:
"Imam zapovijedi za vas koje će vam učiniti živote boljim!"
I Arapi pitaju:
"Koje su to zapovijedi?"
I Bog im kaže:
"To su pravila po kojima se živi"
"Možemo li ćuti primjer tih pravila?"
"Ne ubij."
"Ne ubij? Nismo zainteresirani."
I tako ode Bog do crnaca i kaže:
"Imam zapovijedi za vas"
I crnci su htjeli primjer i Gospod im kaže:
"Poštujte oca i majku svoju"
"Oca? Pa mi ni ne znamo tko su nam očevi!"
I ode Bog do Meksikanaca i kaže njima
"Imam zapovijedi za vas"
I Meksikanci su htjeli primjer i Gospod im kaže:
"Ne kradi!"
"Ne kradi? Nismo zainteresirani!"
Ode Bog do Francuza i kaže im:
"Imam zapovijedi za vas"
I Francuzi su htjeli primjer i Gospod im kaže:
"Ne učini preljub!"
"Ne učini preljub? Nismo zainteresirani!"
Ode Bog do Židova i kaže im:
"Imam zapovijedi za vas"
" Zapovijedi?" upitaše oni, "Koliko koštaju?"
"Besplatne su."
"Uzet ćemo 10!"
Pored jedne rijeke napravio kuću fratar, a iznad njega mafijas.
Jednoga dana grom udari i zapal kucu mafijaša, te on poce zapomagati:
Joooj moj komsija, grom mi zapali kucu!!!
Fratar: Cuti komsija, kod nas kazu: djavo donio, djavo odnio.
Slijedeceg dana pade ogromna kisa i voda poplavi fratrovu kucu, pa on poce zapomagati: Jooooj moj komsija, voda mi odnese kucu!!!
Mafijas: Cuti komsija, kod nas kazu: vodica donijela, vodica odnijela.
Jedan čovek je umro i dospeo u raj. Međutim, u raju mu je ubrzo postalo dosadno. Anđeli su neprestano pevali, svirali na harfama, sve je to bilo lepo i krasno, ali on je oduvek bio čovek od akcije. Zato se obratio Svetom Petru i zamolio ga za premeštaj.
“Gdje si to mislio da odeš?” rekao je Sveti Petar.“Osim ako nećeš u pakao? Ne bih ti to preporučio.”
“Može li bar na kratko?” zamolio ga je čovek.
“To se nikad nije radilo, ali napraviću izuzetak – pustiću te na mesec dana.” I Sveti Petar mu je otvorio vrata pakla.
Čoveka je na ulazu sačekala limuzina koja ga je odvezla do jahte. Usledilo je putovanje kakvo nikad nije doživeo, uz obilje najdivnijih jela, najboljih pića, prelepih devojaka, noćni ribolov itd. Mesec dana prošlo je kao u snu.
Po povratku u raj, čoveku je bilo još dosadnije nego pre. Ubrzo se ponovo obratio Svetom Petru i zamolio da ga opet malo pusti u pakao.
“Takve šetnje tamo-vamo nikad nisu praktikovane. Ako toliko želiš u pakao, možeš da odeš, ali bez mogućnosti povratka.”
“Pristajem!” uskliknuo je čovek, već se naslađujući onim što ga je čekalo tamo.
Ali avaj! Čim su se teška vrata pakla muklo zalupila iza njega, čovek je počeo da propada u ponor na čijem dnu je ugledao gomilu užasnih đavola, koji su čekali da ga kukama ubace u ogroman lonac u kome se već kuvala gomila nesrećnika čiji su jauci sve glasnije dopirali do njega.
“Šta je ovo!?” kriknuo je.
“Pakao, brate” odgovorio je jedan đavo. “Ti izgleda ne razlikuješ turizam od emigracije.”